Glavni krivac za moje interesiranje oko računala (to je ono što zovu kompjuterima, ne?) je moja razrednica iz osnovne škole Vjekoslava Budor, koja je mene i nekoliko prijatelja uputila u Narodnu Tehniku, koja je tada imala tečajeve programiranja. Radili smo na Galebima (to su ona čudna računala koja su postojala prije Orlova - oba je proizvodio Velebit). Nakon početnog učenja Basic-a (znate, onog programskog jezika koji uče svi početnici - barem u to vrijeme) preselili smo se u osnovnu školu Anke Butorac, koja je za razliku od moje (S. S. Krančević) zapravo imala računala. Tamo sam desetak puta prolazio početni tečaj Basic-a na Orlu (nije da sam znao kako se radi očitavanje pritisnutih tipki bez input-a bolje od predavača - Orao nema inkey$ kao npr. Spectrum - to se radi sa par poke-ova), to je bio jednostavan način da zapravo radim na računalima. Uglavnom, gdje god računalo vidim, tamo se ja malo zasjednem.
Nakon mnogih godina provedenih u radu na računalu sa 32 znaka u redu i grafičkom rezolucijom od 255*255 (da, četvrtastom!) konačno je na red došlo "pravo" računalo: Commodore 64. Bilo je to krasno računalo opremljeno diskom (5.25 inčnim, 160 K po disketi... Huh!) pravom grafikom (u boji!) i zvukom (da, da, vlasnici Spectruma, umrite od muke). Printer je samo poboljšao "poslovni" izgled mog računala.
Nakon nešto programiranja (većinom razbijanja tuđih intro-a) i igranja (što mi nikad nije bila najdraža zanimacija na kompjuterima) došlo je vrijeme za novo i jače računalo. Kao vjeran korisnik Commodore-a (pokoj mu duši) odlučio sam se za Amigu. Wooow! Grafika visoke rezolucije. 4096 boja ! Najbolji program za crtanje ikada napravljen (Deluxe Paint, onaj na PC-ju je samo blijeda kopija)... Mašina snova. Eh, da bila je to Amiga 500. Nakon učenja mašinca i programiranja demo-a i intro-a (bio sam jedan od prvih i dugo ostao jedini član grupe Semtex. Moj "codename" je bio Rasputin. Mnogi vlasnici Amige će se sjetiti nekih od poznatih igara sa našim introima ili nekoga od naših demo-a). Jednog dana našao sam se na OTV-u (tada Omladinskoj televiziji) neposredno prije izbora 1991. godine.
Došao sam na OTV napisati program za crawl-ove (to je ono što kompjuteraši zovu scroll teksta). Nakon napisanog programa (koji još uvijek pamte svi koji su radili na njemu - Miš, Ante... Pa, nije bio baš tao strašan, ne?) radio sam i ostale stvari. Telope na Amigi (reklame), grafiku za mnoge emisije (stvarno mnoge. Kviz Slipo oko, mnoge emisije, potpise za spotove), titlao filmove (i filmove, i filmove, bojim se i pomisliti koliko njih). Ubrzo sam prešao na montažu (dvije godine vjerskog programa donekle je promjenilo moj pogled na vjeru :-) da bih na kraju bio realizator (između ostalog i širom galaksije poznatog Nightmare Stage-a Željka Malnara). Naučio sam mnogo, dobro se zabavljao, ali nakon tri i pol godine, zaključio sam da je neredovito plaćanje i odlazak većine ljudi na neke druge (veće, nećemo sada spominjati imena, ne?) televizije dobar razlog da se krene dalje.
U međuvremenu je moj studij u Varaždinu napredovao sasvim zadovoljavajuće (da ne kažem redovno), da bi jednog dana Dino i ja odlučili da je stvarno strašno što naš Fakultet ima AS/400, a nije povezan u CARNet. Međutim, to nam baš i nije uspjelo sve dok nije došlo računalo Alpha koje je značilo početak CARNet-a na našem fakultetu. Na žalost (ili na sreću) sada www.foi.hr održavaju drugi ljudi, pa više nije isti kao tada.
Seminarski radovi sa temama "Internet" i "Vatrozidi" kao i diplomski rad sa temom "Održavanja Internet servera" (sa kojim sam i diplomirao kod Mr. Antuna Brumnića) prilično jasno ocrtavaju moje područje interesa. Nakon diplomiranja ostao sam raditi na fakultetu kao znanstveni novak. Rado se sjećam tih vremena (provedenih u sobi koja se zvala AS po IBM-ovom računalu). Stipica i Denis, naši vrijedni webmaster-i koji su uvijek imali vremena za neku sporednu aktivnost, Sandra (jedina žena koja uvijek može pričati brže nego što ja mogu slušati) a kasnije Kost i rAvilov.
Nakon dvije godine kao znanstveni novak na FOI-ju u Varaždinu odlručio sam se promjeniti posao, pa sam tako postao sistem inženjer za intranet i Internet u Plivi. Kako tamo nemam osobnu stranicu dostupnu sa Interneta, preselio sam svoje osobne stranice na www.rot13.org domenu koju sam kupio u siječnju 2000 zbog prvog UserFriendly stripa te godine.
Dok sam radio na FOI-ju mogli ste fingerom dobiti neke zanimljive podatke o meni:
$ finger dpavlin@barok.foi.hr I'm planing to have a good time. ---< how to contact me...>------------------------------------------ e-mail: dpavlin@foi.hr (and others) URI: http://www.foi.hr/~dpavlin/ ICQ: 40351698 Public PGP/GPG keys: URI/pgpkey.asc and URI/gpgkey.asc ---< my organization...>-------------------------------------------- Faculty of Organisation and Informatics, Pavlinska 2, 42000 Varazdin ---< what do I like and dislike - replaced by geek code! GCS/O d-@ s+:+ a- C++(++++) ULOS++++$ P+++ L+++ E--- W++(-) N++ o? K w--- O M>- V- PS++ PE++ Y+(--) PGP+ t 5 X+++ R tv b++ DI++ D-- G e++ h* r y+(**) ---< Internet motto: 2 share ! 2 flame ...>-----< fun quotes...>--- Things in real life don't stay in cache. -Matt Hoffman In a world without fences, who needs Gates?? -unknown Mad, mad? Of course I'm mad! But I have tenure! -Scientist I didn't fight my way to the top of the food chain to be a vegetarian. What goes up, must come down. Ask your system administrator.Nekako u isto vrijeme imao sam slijedeći .signature:
--- Dobrica Pavlinusic dpavlin@foi.hr, dpavlin@jagor.srce.hr Unix addict. Internet consultant. http://www.foi.hr/~dpavlinKako sam sada promjenio .signature, ovo je jedini zapis o tome kakav je bio godinama...
Kao specijalni dodatak ovdje su i dvije priče napisane u srednjoj školi (kao zadaćnica):
Eto, možete se uvjeriti da ja mogu napisati i nešto što nema veze sa kompjuterima.